04 jun Zdravlje je temelj svega – počnimo ga cijeniti

Zdravlje nije sreća nego temelj svega: Zašto ga počinjemo cijeniti tek kada ga počnemo gubiti.

Najveći paradoks modernog čovjeka

Postoji nešto gotovo ironično u načinu na koji se odnosimo prema vlastitom zdravlju. Ulažemo ogromnu količinu vremena, energije i novca kako bismo izgradili karijeru, osigurali egzistenciju, kupili nekretninu, unaprijedili posao ili stvorili određeni životni standard, a pritom često zanemarujemo jedini resurs bez kojeg nijedan od tih ciljeva zapravo nema stvarnu vrijednost.

Zdravlje je postalo nešto što se podrazumijeva, nešto što stoji u pozadini svakodnevnog života poput zraka koji udišemo, prisutno toliko dugo da ga prestajemo primjećivati. Tek kada se pojavi ozbiljniji problem, kada tijelo počne slati upozorenja koja više nije moguće ignorisati ili kada nam vlastite mogućnosti postanu ograničene, shvatamo da je upravo ono bilo temelj na kojem je počivalo sve ostalo.

Čovjek je neobično biće. Automobil ćemo redovno servisirati jer znamo da kvar ne nastaje preko noći. Krov ćemo sanirati čim primijetimo prve znakove oštećenja jer razumijemo da će mala pukotina s vremenom postati veliki problem. Poslovne rezultate pratimo kroz izvještaje, finansije kontrolišemo do posljednje stavke, a kada je riječ o vlastitom organizmu često živimo kao da je riječ o mašini koja će funkcionisati bez održavanja, bez obzira na to kako se prema njoj odnosili. Upravo u toj zabludi krije se jedan od najvećih problema savremenog društva.

Svijet koji nas udaljava od onoga što nam je najpotrebnije

Nikada u historiji čovječanstva nismo imali više informacija o zdravlju, a istovremeno nikada nije bilo toliko jednostavno usvojiti životne navike koje ga postepeno narušavaju. Na svakom koraku okruženi smo proizvodima, sadržajima i obrascima ponašanja koji su dizajnirani da nam pruže trenutno zadovoljstvo, dok se posljedice pojavljuju tek godinama kasnije. Hrana koja je najdostupnija često je nutritivno najsiromašnija, zabava koja zahtijeva najmanje truda najčešće oduzima najviše vremena, a svakodnevni ritam života postao je toliko ubrzan da se odmor i briga o sebi doživljavaju gotovo kao luksuz.

Nekada su ljudi morali ulagati značajan fizički napor da bi preživjeli. Danas se moraju svjesno truditi kako bi ostali zdravi. To je suštinska razlika između svijeta u kojem su živjele prethodne generacije i onoga u kojem živimo danas.

Više ne hodamo jer moramo, nego zato što znamo da bi bilo dobro. Ne krećemo se zato što je to sastavni dio života, nego zato što pokušavamo nadoknaditi sate provedene u sjedećem položaju.

Upravo zbog toga savremeni čovjek vodi neprestanu borbu sa okruženjem koje ga svakodnevno podstiče da bira ono što je lakše, brže i ugodnije, iako je vrlo često upravo to ono što dugoročno ima najvišu cijenu.

Loše navike rijetko dolaze kao katastrofa, mnogo češće dolaze kao sitni kompromisi

Jedan od razloga zbog kojih ljudi potcjenjuju važnost zdravlja jeste činjenica da se ozbiljni problemi gotovo nikada ne pojavljuju iznenada. Organizam je nevjerovatno prilagodljiv sistem koji dugo uspijeva kompenzirati loše odluke i održavati privid normalnog funkcionisanja. Zbog toga mnogi godinama vjeruju da njihov način života nema ozbiljnijih posljedica, iako se šteta polako akumulira ispod površine.

Vrlo rijetko neko svjesno odluči da će zanemariti vlastito zdravlje. Mnogo češće se radi o nizu malih kompromisa koji pojedinačno djeluju bezazleno. Preskočen doručak zbog žurbe. Brza večera nakon napornog dana. Još nekoliko sati pred ekranom umjesto sna. Još jedna sedmica bez fizičke aktivnosti. Još jedan pregled koji će se zakazati „kada bude vremena“. Problem nije u jednoj takvoj odluci, nego u hiljadama istih odluka koje se godinama slažu jedna na drugu i postaju način života.

Baš kao što ni jedna cigla ne čini kuću, tako ni jedna navika ne određuje naše zdravlje. Ono nastaje kao rezultat obrazaca koje ponavljamo iz dana u dan, često toliko dugo da ih više i ne primjećujemo.

Kvalitetna ishrana nije trend nego osnovna potreba organizma

Posljednjih godina o prehrani se govori više nego ikada ranije, ali upravo zbog toga mnogi ljudi gube iz vida ono najvažnije. Kvalitetna ishrana nije dijeta. Nije kratkoročni projekat. Nije faza kroz koju prolazimo nekoliko sedmica prije ljeta. Ona predstavlja svakodnevni odnos prema vlastitom tijelu i svijest da svaka namirnica koju unosimo postaje dio nas.

Ljudski organizam nije moguće odvojiti od onoga čime ga hranimo. Energija koju osjećamo tokom dana, sposobnost koncentracije, kvalitet sna, hormonalna ravnoteža, imunitet i otpornost na stres u velikoj su mjeri povezani sa izborima koje svakodnevno donosimo za stolom. Ipak, u vremenu u kojem se sve mora odvijati brzo, hrana je za mnoge izgubila svoju primarnu funkciju i pretvorila se u nešto što treba obaviti usput, između sastanaka, obaveza i beskrajnog niza zadataka.

Najveća vrijednost kvalitetne prehrane nije u tome što produžava životni vijek, iako i to čini. Njena najveća vrijednost leži u činjenici da poboljšava kvalitet svakog dana koji živimo. Jer nije isto probuditi se odmoran ili iscrpljen, imati stabilnu energiju ili prolaziti kroz konstantne oscilacije, osjećati lakoću ili svakodnevno nositi teret umora koji postaje toliko uobičajen da ga počinjemo smatrati normalnim.

Pokret nije dodatak zdravom životu, nego njegov sastavni dio

Kada govorimo o fizičkoj aktivnosti, mnogi odmah pomisle na intenzivne treninge, zahtjevne programe ili sportiste koji sate provode u teretani. Međutim, suština kretanja nikada nije bila vezana za estetiku niti za postizanje savršene forme. Pokret je prirodno stanje ljudskog organizma. Tijelo je stvoreno da se kreće, a ne da veći dio dana provodi nepomično.

Brojne tegobe koje danas smatramo uobičajenim često su posljedica upravo tog raskoraka između načina na koji je čovjek evoluirao i načina na koji živi. Bolovi u leđima, smanjena pokretljivost, hronični umor, loša cirkulacija i niz metaboličkih poremećaja nerijetko su povezani sa dugotrajnim nedostatkom aktivnosti. Trening stoga nije kazna koju moramo odraditi kako bismo sagorjeli kalorije, nego ulaganje u funkcionalnost vlastitog organizma, u sposobnost da bez ograničenja obavljamo svakodnevne aktivnosti i sačuvamo kvalitet života kroz godine koje dolaze.

U vremenu buke, šetnja postaje oblik terapije

Možda upravo zato jedna od najjednostavnijih aktivnosti postaje jedna od najvrjednijih. Šetnja je toliko dostupna da je većina ljudi potcjenjuje, iako njena vrijednost daleko nadilazi broj koraka ili potrošene kalorije. U svijetu koji od nas neprestano traži pažnju, reakciju i prisutnost, hodanje predstavlja rijetku priliku da usporimo dovoljno da čujemo vlastite misli.

Koliko puta smo pronašli rješenje problema upravo dok smo hodali? Koliko puta su se misli posložile tek kada smo se udaljili od ekrana, kancelarije ili gradske gužve? Šetnja ne djeluje samo na tijelo nego i na um, vraćajući osjećaj ravnoteže koji se lako izgubi u svakodnevnoj utrci za rokovima, obavezama i ciljevima koji se neprestano pomjeraju.

Priroda nas podsjeća na ritam koji smo zaboravili

Savremeni čovjek provodi više vremena gledajući u ekran nego u horizont, više vremena pod vještačkim svjetlom nego pod suncem i više vremena okružen betonom nego prirodom. Takav način života postao je toliko uobičajen da ga više gotovo i ne dovodimo u pitanje, iako istraživanja iznova potvrđuju koliko snažno prirodno okruženje utiče na naše fizičko i mentalno stanje.

Boravak u šumi, na planini, uz rijeku ili more ne donosi samo osjećaj odmora. On nas podsjeća da postoji život izvan neprekidne žurbe. Podsjeća nas da nije prirodno biti konstantno dostupan, pod pritiskom i izložen stotinama informacija svakoga sata. Priroda ne rješava sve probleme, ali vrlo često vraća perspektivu koju svakodnevni haos uspijeva zamagliti.

Zdravlje nije prioritet tek kada se pojavi problem

Možda najveća greška koju ljudi prave jeste uvjerenje da će se zdravljem ozbiljnije baviti kada za to dođe vrijeme. Međutim, vrijeme za zdravlje nikada ne dolazi samo od sebe. Ono se mora stvoriti. U suprotnom će ga prije ili kasnije stvoriti bolest, povreda ili ozbiljan zdravstveni problem, ali tada okolnosti više neće biti pod našom kontrolom.

Zbog toga preventivni pregledi predstavljaju jedan od najzrelijih oblika brige o sebi. Nažalost, mnogi ih i dalje doživljavaju kao nešto što je potrebno tek kada se pojave simptomi. Čovjek često ignoriše upozorenja organizma jer se osjeća dovoljno dobro da nastavi dalje, sve dok jednog dana ne shvati da je problem koji se mogao riješiti jednostavno postao mnogo ozbiljniji.

Istina je da zdravlje rijetko nestaje preko noći. Ono se najčešće gubi postepeno, istim tempom kojim se godinama zanemaruje.

Sve ostalo dolazi poslije

Na kraju, bez obzira na godine, zanimanje ili životne okolnosti, ostaje jedna činjenica koju vrijedi povremeno sebi ponoviti. Zdravlje nije samo još jedna stavka na listi prioriteta. Ono nije konkurencija poslu, porodici, finansijama ili ambicijama. Ono je preduslov da sve te stvari uopšte imaju smisla.

Možemo godinama graditi karijeru, povećavati prihode i ostvarivati ciljeve, ali ako pritom trošimo vlastiti organizam brže nego što ga obnavljamo, prije ili kasnije doći ćemo do tačke u kojoj će nas tijelo prisiliti da usporimo. A tada ono što smo godinama odgađali postaje jedina tema o kojoj razmišljamo.

Zbog toga zdravlje ne treba posmatrati kao sretnu okolnost, niti kao nešto što nam je zagarantovano. Ono je rezultat svakodnevnih izbora, malih odluka koje se možda ne primjećuju iz dana u dan, ali koje kroz godine stvaraju ogromnu razliku. Tek kada to zaista razumijemo, prestajemo ga uzimati zdravo za gotovo i počinjemo ga tretirati kao ono što zaista jeste – najvrjedniji kapital koji posjedujemo.